Antiedip (1972.) tvori prvi dio monumentalnog djela dvaju francuskih autora Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija Kapitalizam i shizofrenija. U pokušaju nužne generalizacije, Antiedip se može opisati kao dubinska kritika psihoanalize, radikalna rehabilitacija cjelovite žudnje ili, kako ga je opisao Michel Foucault, kao “uvod u nefašistički život”. Svako od četiri velika poglavlja knjige analizira i kritizira neki od aspekata proizvodnje ludila na Zapadu te onoga što autori nazivaju “familijalizacijom žudnje” u povijesnom razvoju freudovske psihoanalize.
Francuski filozof Gilles Deleuze (1925.-1995.) od ranih šezdesetih godina 20. stoljeća pa sve do svoje smrti napisao je mnoga utjecajna djela iz područja filozofije, književnosti, filma i primijenjenih umjetnosti.
Na rad francuskog semiotičara, filozofa, psihoterapeuta i političkog militanta Felixa Guattarija (1930.-1992.) uvelike je utjecala lacanovska filozofska škola psihoanalize. Najpoznatiji je upravo po suradnji s Gillesom Deleuzeom na knjigama Antiedip, Tisuću platoa i Što je filozofija?