Povijest privatnog života 1

Opis

Philippe Ariès, povjesničar, medievist, a moglo bi se dodati i pionir
antropologije djetinjstva, te znameniti pripadnik druge generacije
francuskih analista Georges Duby, idejno i konceptualno osigurali
su u pentalogiji Povijest privatnog života kapitalno djelo o povijesti
zapadne civilizacije kroz gotovo 2000 godina. Taj je veliki projekt
proizašao iz metodoloških mogućnosti i interesa za svakodnevni
život, za strukture dugoga trajanja, koje je otvarala upravo francuska
historiografska škola Anala. Njime se htjelo “rasvijetliti promjene,
polagane ili brze, koje su tijekom vremena utjecale na pojam i
aspekte privatnoga života” (Georges Duby).

Prva knjiga obuhvaća razdoblje od skoro deset stoljeća povijesti privatnog
života, od Cezara i Augusta do Karla Velikog, odnosno dolaska Komnena na prijestolje Konstantinopola. Urednik sveska, povjesničar i arheolog Veyne, cijenjeni stručnjak upravo za razdoblje antičkog Rima, organizirao ga je kao svojevrsno putovanje, koje u razdoblju od gotovo 1000 godina zastaje na nekim postajama i temeljito obrađuje. Tri su postaje kroz pet poglavlja. Prva se bavi Rimskim carstvom i kasnom antikom, odnosno iz Veyneova poglavlja i Brownova o kasnoj antici razvija se ujedno i povijest prelaska “građanskog čovjeka” u “kućnog čovjeka”. Na drugoj postaji tekst zastaje u detaljnoj istrazi stambenih prostora koji najbolje osiguravaju kapsule privatnosti (Thébert). Treća iz rakursa privatnosti i njezinih mijena suprotstavlja rani srednji vijek Zapada (Rouche) i Bizant u 10 i 11. stoljeću (Patlagean). —Evelina Rudan