Protiv struje – Berlin, Isaiah

Opis

Isaiah Berlin nikada nije napustio filozofiju. Temama kojima se bavi u knjizi filozofi se bave tisućljećima: opseg i granice razuma, priroda jezika, uloga mašte, temelj morala, pojam pravde, sukobljeni zahtjevi građanstva i zajednice, značenje povijesti. Ali on je o njima razmišljao na način prilagođen njegovim posebnim interesima i sposobnostima. Kad se analitički filozofi uopće osvrnu na mislioce iz prošlosti, oni pokušavaju izvući “argumente” koje mogu izraziti terminima koje sami obično koriste. Njihova je pretpostavka da se filozofija ne može dogoditi dok idejama ne izniknu krila i ne pobjegnu iz tijela, poput duša u Platonovom Fedru. To nije bila Berlinova pretpostavka. Instinkt mu je govorio da o ideji kao ideji saznaš više kada znaš nešto o njenom nastanku i razumiješ zašto je nekim ljudima bila privlačna i zbog čega ih je potaknula na djelovanje. Tada počinje pravo mišljenje. Iako je napisao dobro prihvaćene profile istaknutih osoba kao što su Machiavelli, Montesquieu i Marx, mnogo su ga više privlačili marginalni mislioci koje je mogao istaknuti i iskoristiti za postavljanje pitanja koja su ga zanimala. Imao je slabost prema autsajderima, osobito ako je u početku smatrao da su mu njihova stajališta neprihvatljiva. Nije bilo važno je li im pisanje ili obrazlaganje bilo ponekad nerazgovijetno ili neprozirno. Berlin je naučio da ga proučavanje, s filozofskom namjerom, drugorazrednih umova koji se bore s prvorazrednim problemima mogu naučiti više od prvorazrednih umova izgubljenih u grmlju. (Možda je to još jedan razlog zašto je napustio analitičku filozofiju.) Očito je uživao uzimajući u ruke raspadajuća sabrana djela napola zaboravljenog mislioca, ili onoga koji se smatra izvan kanona, i pronalaziti u njima visoku filozofsku dramu. Njegov je pristup bio upravo suprotan onome koji su zauzeli današnji umni povjesničari, koji su, čini se, odlučni smjestiti mislioce u tako uske društvene kontekste da širi značaj njihovih ideja nestaje. Iza njihovog rada postoji deflacijski impuls koji je teško dokučiti. Berlinu nije bilo u interesu baciti mislioce niz vodu. Ako išta, moglo bi ga se optužiti za preuveličavanje njihove važnosti misleći da će time pomoći oživjeti neki važan filozofski problem.